**Za kratkoročni užitak stvaramo dugoročnu bol** *Izvor: novice.svet.24.si* **Članak – 26. travnja 2024.**

# **Za kratkoročni užitak stvaramo dugoročnu bol** *Izvor: novice.svet.24.si* **Članak – 26. travnja 2024.** Problem današnjeg vremena nalazi se u lošim odnosima, jer oni često vode do psihičkih poteškoća i bolesti. Stvaraju se svugdje: na radnom mjestu, u društvu, privatnom životu i obitelji. Loši odnosi su rana i cijena novodobnih prioriteta. Traka preko očiju, čepići u ušima, traka preko usta. Ne vidim ništa, ne čujem ništa – a upravo tada bih trebao najbolje vidjeti i čuti: neprihvaćanje i nepoštivanje drugog čovjeka, potiskivanje, neodobravanje, mobing, zlostavljanje, prevare, izdaje… I na kraju, oduzimanje mogućnosti drugoj osobi da izrazi svoje emocije, dok istovremeno potiskujemo vlastite, ignoriranje ljudi iako znamo da takvu ignoranciju nisu zaslužili, nanesene nepravde… Laži, prljave i podmukle igre, glasine, lažni zagrljaji i poljupci, lažna ljubav i lažna obitelj… **Sve je naučeno.** Novodobni prioriteti nisu naši. To nismo mi. To ne dolazi iz nas. To nije prirodno. Kao mala djeca nismo poznavali takve stvari. To smo naučili. Naučio nas je lažni sustav koji vodi prema uništenju obitelji, zdravih ljudskih vrijednosti i zdravlja. Taj sustav vodi nas prema provaliji i ropstvu. Vodi nas prema očaju, pretjeranom radu, pohlepi, siromaštvu i bolestima. Potiče se duboki strah. Potiče se varanje, jer se smatra da moderan čovjek mora varati, a ne biti „staromodan“ i vjeran. Međutim, zaboravljamo kome moramo biti najvjerniji. Odgovor je: Prvo sebi i vlastitoj svijesti, kako se ne bismo otrovali novodobnim lažnim prioritetima. Biti vjeran tim novim prioritetima? Veliko: **„NE, HVALA.“** Radije biram strpljenje, samodisciplinu i ustrajnost. I dalje vjerujem u sebe i radim ono što volim. I dalje vjerujem u bolje sutra i vjerujem da u ljudima još uvijek postoji mala mrvica dobrote. Dok god postoji ta mrvica, postoji i nada za čovječanstvo. Ali sve počinje od pojedinca. Svaki čovjek treba pronaći svoju vlastitu mrvicu dobrote. Sve počinje u nama samima. Voli i poštuj sebe. Tada možeš očekivati da ćeš poštovati druge, voljeti svoje bližnje, i tada se može dogoditi čudo: Okolina te počinje ponovno poštovati, tvoji bližnji ti se približavaju i dobivaš mogućnost da ponovno budeš voljen. --- # **Najviše boli osvještavanje** Pa ipak, ljudi često zbog kratkotrajnog užitka stvaraju dugoročnu bol. Prvo sebi – ali to ne vide. Zatim svojim bližnjima – ni to često ne vide. I razočaraju ljude koji su o njima imali dobro mišljenje – a ni to ne prepoznaju. Kada počnemo shvaćati, često je već prekasno. Šteta i bol su već nastale. Kada shvatimo da smo prvo povrijedili sami sebe, malo zaboli. Kada spoznamo da smo povrijedili svoje bližnje, počinjemo se opravdavati i braniti, objašnjavajući zašto smo svojim postupkom povrijedili osobe koje volimo. S vremenom postaje sve jasnije i razumljivije: U lošem odnosu najviše bole osvještavanje i priznanje da nismo bili u pravu, da nije bilo potrebno nanositi bol sebi i svojim bližnjima. --- # **Želimo li nešto naučiti?** Ubrzo dolazi račun. Dolaze poteškoće u obliku psihosomatskih problema. Pojavljuju se traume, depresivna stanja, panični napadi, ovisnosti o alkoholu, drogama, računalima, pornografiji, kockanju, ovisnost o duhovnosti ili ovisnost o drugim ljudima odnosno njihovom utjecaju na nas. Moglo bi se nabrojati još mnogo problema. Ali najokrutnija posljedica naših postupaka zbog kratkotrajnog užitka jest gubitak obitelji i djece – gubitak samoga sebe. Teška posljedica je stvaranje karmičkog duga. Za svojih pet minuta slave stvaramo dugotrajnu bol, duge procese iscjeljenja, zamjeranja, bijes i tugu. Možda nam u ovom životu nikada neće biti oprošteno. Ukratko: Dugoročna bol u kojoj na kraju najviše patimo sami. Pitanje je: Želimo li unatoč svim pogreškama nešto naučiti? Želimo li zaista priznati svoje pogreške? Želimo li se zbog njih pokajati? Ili i dalje tvrdimo: **„Ja sam u pravu.“** --- # **Za razmišljanje** Ego je uvijek prisutan i dobro je da postoji. Ali postoji ta nevidljiva granica: Dokle mi je dopušteno ići u potrazi za kratkotrajnim užitkom? Zaista: **Dokle?** I upravo ovdje sve počinje – i prije ili kasnije ovdje sve završava. Što bismo općenito opisali kao kratkotrajni užitak? Ovdje pozivam čitatelje na razmišljanje. U osnovi, odgovor je već napisan u ovom članku. Ipak, neka ovo bude mali poticaj za razmišljanje i aktiviranje naših misli o sebi i svojim životima: o našim odlukama, našim odnosima i na kraju o našim postupcima. Čak i ako smo napravili nešto neugodno i iz toga nešto naučili, nekome se ispričali ili nekome oprostili, pridonosimo poboljšanju naših odnosa. Priznanje je početak. Trud i iskrenost su snažni alati i putokazi prema pravom putu. Ljubav prema sebi je konačni korak. I još jednom: Okolina i ljudi oko nas se mijenjaju – jer se **mi mijenjamo**.