HIPNOZA – VIŠE OD TEHNIKE. TO JE NAČIN ŽIVOTA. – ISKREN ZAPIS
HIPNOZA – VIŠE OD TEHNIKE. TO JE NAČIN ŽIVOTA. – ISKREN ZAPIS
Hipnoterapija u svakodnevnom životu
I opet se vraćamo na pitanje: što je zapravo hipnoza? Zašto je još uvijek obavijena velom mističnosti i tajne? Zašto se još uvijek prikazuje kao nešto misteriozno i opasno, nešto čega bi se ljudi trebali bojati?
Zato što nismo dovoljno upoznati i informirani o tome što je hipnoza i kako se može koristiti u svakodnevnom životu. Još smo manje upoznati s time kako može terapeutski djelovati na naš život. Za tu svrhu koristimo izraz hipnoterapija.
Hipnoza je doista nekada bila namijenjena odabranima ili, ljepše rečeno, eliti. Već su prije nekoliko stoljeća znali da je hipnoza učinkovito sredstvo za poboljšanje kvalitete života.
Ali zašto je nama, običnim ljudima, to bilo tako strogo skriveno?
Jednostavno zato što se i u prošlosti o hipnozi znalo mnogo manje nego danas. Sama hipnoterapija tada je davala manje zadovoljavajućih rezultata nego danas. Postojale su početne tehnike i sve je još uvijek bilo u fazi istraživanja.
I sam ulazak u hipnozu tijekom vremena se istraživao i oblikovao. Te ulaske nazivamo indukcijama.
Postoji mnogo indukcija, ali najčešće se koriste Ericksonova i Elmanova indukcija. Naravno, postoji ih još mnogo, ali u praktičnom radu ove dvije posebno se ističu.
Razvojem tih dviju indukcija sama hipnoza, a naravno i hipnoterapija, dobila je nevjerojatne rezultate.
Prije svega u smislu velikog povećanja postotka ljudi koji su kroz indukciju počeli dosezati hipnotičko stanje.
Danas više od 80 posto ljudi koji žele kroz indukciju ući u stanje hipnoze može doseći željeno stanje opuštenosti i hipnoze.
Dakle, sve se razvijalo i, naravno, još uvijek se razvija.
Na ovom sam području vrlo znatiželjan i istražujem granice neotkrivenoga.
Znam da ću doći do odgovora i još boljih rezultata.
Što se tiče samog ulaska u hipnozu, tijekom posljednjih sedam godina ne mogu nabrojati na prste jedne ruke koliko se puta dogodilo da ljudi nisu postigli željeni rezultat.
A znate li zašto?
Zato što uopće ne razmišljam o tome hoće li klijent postići stanje hipnoze.
Tako sam usmjeren i čvrsto uvjeren da svojom tehnikom i odabranom indukcijom od samog početka mogu pomoći ljudima da dosegnu stanje hipnoze.
Naravno, na početku, kada ste bačeni u vodu i kroz iskustvo sami učite kako praktično provoditi hipnoterapiju i kako čovjeka voditi prema njegovim željenim ciljevima i rezultatima, stvari su drukčije.
Na početku sam, također kroz mentorstvo, imao usađeno u glavi da nisu svi sposobni dosegnuti stanje hipnoze.
U načelu to jest točno.
Ali terapeut ipak mora biti siguran u sebe i uvjeren da će klijent postići stanje hipnoze.
Nije sve na terapeutu.
Mnogo toga je i na klijentu, na pojedincu.
Kroz ozbiljan rad i praksu sami učimo kako postupati i kada reagirati drugačije, izvan vlastitih okvira, izvan rutine i izvan vlastite zone komfora.
Potrebna je hrabrost.
Potrebno je strpljenje.
Potrebna je velika koncentracija.
I ono najvažnije – potreban je osjećaj za ljude.
Ako nemaš osjećaj za ljude, ako nemaš onu toplinu i srčanost i ako ovaj posao nije napravljen iskreno, tada neće biti ni rezultata.
Tada slobodno završi s projektom koji se zove hipnoterapeut, jer to definitivno nisi.
Ti si manipulator.
To je moje izravno i iskreno osobno mišljenje.
Imam također iskreno, i opet osobno mišljenje o klijentima.
Ako ti netko pomaže, ako te je netko napokon spreman saslušati i ponuditi ti rješenje i put prema cilju, odnosno poboljšanju, a ti unatoč svemu znaš odustati i kritizirati – moja su vrata i kod mene zauvijek zatvorena.
Jednom naivan, uvijek naivan.
Zato tvrdim da odnos između terapeuta i klijenta mora biti iskren.
Moraju postojati rezultati, jer samo oni vrijede i grade daljnji odnos i povjerenje.
Grade put prema zajedničkom cilju.
Zašto zajedničkom cilju?
Naravno, zato što cilj klijenta postaje i moj cilj.
Ne izravno moj osobni cilj, nego cilj mene kao terapeuta i praktičara: svojim tehnikama hipnoterapije pomoći čovjeku koji je bio u nevolji ponovno izmamiti konačni osmijeh na lice.
Vrlo mi je važno da se kroz terapije vide rezultati i rast klijenta.
Rast njegove unutarnje snage.
Rast samopouzdanja.
Rast ponovno pronađene volje za životom.
Želim vidjeti rast.
Čeznem za zadovoljstvom i međusobnim povjerenjem.
Veselim se njihovim osmijesima i osobnim pobjedama.
Nije mi važno ja, ja, ja i još jednom ja.
Ja sam ja, a ti si samo ti.
To me ne zanima.
Zanima me kako se mogu razgovorno i energetski povezati s klijentom, kako možemo pronaći zajednički jezik i zajedničku energetsku komunikaciju.
Primijetio sam da se tijekom posljednjih sedam godina, otkako samostalno provodim hipnoterapiju i više ne surađujem s određenim hipno-centrom, skupina ljudi koji mi dolaze potpuno promijenila.
I zahvalan sam svemiru i Bogu na tom putu.
Ponekad nas osobne bitke i porazi dovedu na put sudbine koji je možda već bio dogovoren.
I tada shvatimo da to nisu bile bitke i nisu bili porazi.
Bili su to putokazi koji su nam pokazivali kako dalje.
Najviše problema ljudi imaju zbog loših i pokvarenih međuljudskih odnosa.
Probleme imaju zbog laži i prijevara, zbog seksualnih prevara i afera partnera i partnerica, zbog izdaje najbližih, zbog loše komunikacije i nasilja u obitelji, a kasnije i u partnerskim odnosima.
Probleme imaju zbog nepovjerenja, osobnih trauma i gubitka najbližih.
Zbog gubitka i raspada obitelji.
Ljudi koji se nađu u takvim doista beznadnim situacijama, bilo da traju kraće ili dulje vrijeme, često više nisu racionalni i često više ne vide rješenje.
Doživljavaju tugu i bijes.
Doživljavaju sram, gubitak samoga sebe, izdaju.
Više ne vjeruju ljudima i shvate da nemaju prijatelja.
E, s tim se konkretno slažem.
Prijatelja nema.
Tvoj najbolji prijatelj si ti sam sebi, a sam sebi možeš biti i najveći neprijatelj.
Tvoj najbolji prijatelj je tvoja obitelj, naravno ako je imaš i ako s obitelji imaš zdrave odnose.
Bih li se složio da prijatelja nema?
Možda.
Ako ih imaš, vjerojatno će te prije ili kasnije izdati i razočarati. Ne mora nužno biti tako.
Ali prijatelju više vjeruješ i on zna više o tebi. A zato što zna više, postoji i više mogućnosti da te izda i razočara.
I rodbina te može izdati i razočarati.
Kad negdje u razgovoru izgovorim takvu izjavu, ljudi spuste čeljust, rašire oči i začuđeno pitaju:
„Kako to misliš da nema prijatelja?“
Nasmiješim se i dam sugovorniku za pravo, sve dok ga ne suočim s njegovom osobnom činjenicom i on ne počne razmišljati.
„Možda si u pravu. Možda u tome što govoriš ipak ima nešto. Tvoje riječi i tvoje razmišljanje daju mi za misliti.“
I tako se u takvim i sličnim životnim scenarijima klijenti nađu u beznadnoj situaciji.
Sami su.
Shvate da su doista sami i da im nitko ne može pomoći.
E, upravo tada nastupa jednostavni i znatiželjni dečko Alen – moja malenkost.
Malo šale, puno istine.
Tu nastupa moje poslanje, moja energija i znanje, mudrost i strpljenje, iskustvo i velikooooo praktičnog iskustva svih vrsta.
Tijekom devet godina rada – s time da je prva godina bila obrazovanje i samo nekoliko klijenata – uspio sam napraviti gotovo 5.000 terapija.
Na našem slovenskom području to je solidna brojka.
Znate li da ljudi u tako teškim trenucima razmišljaju o samoubojstvu i da su ga mnogi već fizički pokušali počiniti, ali nisu uspjeli?
Znate li što se dogodi kada čovjeka pitate kada je posljednji put pomislio na samoubojstvo, a on vam kaže: ovaj tjedan, jučer ili čak danas?
Zastanete i zamislite se.
Znate da imate veliku odgovornost u tome kako ćete reagirati i u kojem ćete ga smjeru voditi.
Razmišljate na koji način ćete pristupiti radu s njim.
A znate li koji je moj prvi cilj kod takvog čovjeka?
Odgovor je jednostavan:
Da ostane živ.
Živom čovjeku mogu pomoći. Mrtvom ne mogu.
Živ si može pomoći, mrtav ne može.
Smrt ostavlja bol njegovim bližnjima.
Prvi je cilj održati ga živim.
A kada napusti prvu terapiju, mora vidjeti svjetlo na kraju tunela.
Mora imati nadu.
Mora imati smisao boriti se, pokušati i preživjeti.
Znate, takve situacije imamo svi.
Zabrinjavajuće je da sve više naše današnje djece doživljava osobne teškoće i razmišlja o tome da si oduzme život.
Unatoč svojoj mladosti, nalaze se u vlastitom grču i doživljavaju svoje osobne traume na svoj način, baš kao i odrasli ljudi – a često još emocionalnije.
U problemima smo svi.
Djeca, adolescenti, ljudi srednjih godina, stariji i najstariji.
Svi nosimo svoj križ.
Netko se zna nositi s problemima, mnogi ne.
Ali čak se i oni najžilaviji ponekad izgube i počnu tražiti rješenja.
Zbog ozbiljnosti slučajeva klijenata usmjerio sam se na doista najteže slučajeve i prilagodio im način rada, promijenio pristupe i tehnike.
Naravno, dolaze i ljudi koji žele prestati pušiti, žele smršavjeti ili riješiti neke lakše stvari, poput poboljšanja učenja, koncentracije i pamćenja.
Žele poboljšati školski uspjeh ili sportaši žele postići bolje rezultate.
Poduzetnici žele poboljšati poslovanje, privući više novca i bolje poslovne partnere.
Neki žele ukloniti fobije i strahove, različite oblike anksioznosti, depresiju ili bruksizam.
Pomoću hipnoze mogu raditi i na poboljšanju spavanja, prestanku grickanja noktiju i mnogim drugim stvarima.
Spektar problema koji se mogu obrađivati kroz hipnoterapiju doista je velik.
Ali cilj i svrha su jedan i jedini:
Poboljšati kvalitetu života.
Istodobno sam napisao i knjigu Zašto se rađamo i zašto umiremo.
Počeo sam je pisati 2018. godine.
Napisao sam uvod i tri poglavlja.
A onda je uslijedila stagnacija zbog zone komfora.
Kada sam napustio bivši hipno-centar i krenuo vlastitim putem, tada je započelo novo rođenje i novo buđenje.
Uvjerен sam da, da sam tamo ostao, nikada ne bih radio onako kako radim danas i nikada ne bih imao najteže slučajeve.
Tada sam uspio dovršiti knjigu i danas je ona odlična potvrda čitatelja.
Sama knjiga već je pomogla mnogim ljudima da izbjegnu potpuni slom i samoubojstvo.
To nije bila kazna, nego lekcija:
Idi. Kreni vlastitim putem. Stagniraš. Ne rasteš. Stojiš.
Tada ljudi gledamo sve crno.
Mora biti crno.
Mora biti mračno da bismo mogli vidjeti zvijezde u svemiru.
Lekcije moraju postojati da bismo naučili.
Iako ne moramo naučiti.
Ako ne želiš, to je tvoj izbor.
Hipnoza i sama hipnoterapija velik su dio mog života.
One su mudar izbor moje duše.
One su moje poslanje, moje biće i moj smisao.
One su moja radost.
I meni, kada mi je teško, ovaj predivni posao hipnoterapije nekako olakša da se izvučem iz vlastitog misaonog obrasca.
A onda, upravo kada najmanje očekujem, stignu one lijepe, predivne i čarobne riječi:
„Alen, hvala ti.“
„Alen, ti si anđeo u ljudskom obliku.“
„Nikada nemoj prestati ovo raditi. Trebamo te. Ljudi te trebaju.“
To je ono što ti nijedan prijatelj ni rođak ne može dati.
To je ona predivna istina ljudi koji te zapravo ne poznaju.
Upravo te osobe mogu te najracionalnije i najpoštenije procijeniti.
Njihova zahvalnost i takve riječi i rečenice jače su od svih doživljenih razočaranja, izdaja i laži.
To moraš zaslužiti.
Za to se moraš izboriti.
I tek tada možeš biti dostojan i počašćen takvim riječima i takvim odgovorom.
Ovo nije samo hipnoterapija.
Ovo je način života.
Volim svoj posao i od srca uživam u njemu.
Moja se duša pri svakom uspjehu i zadovoljstvu klijenata iznutra nasmije.
I govori mi:
„Govori mi. Budi i dalje razigran. Ostani ono znatiželjno dijete i nastavi istraživati.
Doći ćeš do cilja.
Doći ćeš do svojih odgovora.
Nisi sam.
Mi smo s tobom.
Ti točno znaš tko smo mi.
Koji mi?
Ti znaš.“